Test je sredstvo kojim se meri jedan fragment ponašanja, a količnik
inteligencije (IQ - inteligence quotient) predstavlja odnos između
skora (rezultata) koji ispitanik postiže na određenom testu
inteligencijei skora koji postiže prosečna osoba istog kalendarskog uzrasta na istom
testu, kada su oba skora izražena istim načinom obeležavanja.
Objašnjenje fenomena inteligencije zahtevalo bi puno prostora. Postoje
psihometrijske metode za odredivanje koeficijenta, kao i razni
kriterijumi koje se uzimaju u obzir kada se vrši merenje. Grubo rečeno
koeficijent inteligencije predstavlja količnik vaših sposobnosti
prikazanih na testu i životne dobi.
Reč
inteligencija potiče od latinske reči
inteligerei znači razumeti, shvatiti. Postoje mnoge definicije inteligencije koje
za sada ne definišu precizno inteligenciju kao psihičku funkciju. Mnogi
autori se razilaze čak u razumevanju suštine procesa inteligencije.
Jedni definišu da je inteligencija sposobnost rešavanja novih problema
i snalaženje u novonastalim situacijama, dok drugi pak smatraju da
inteligencija obuhvata sposobnost apstraktnog razmišljanja, razumevanje
uzroka i posledica nekog problema, sposobnost razlikovanja bitnog od
nebitnog, sposobnost učenja i prilogođavanja nekom zadatom cilju.
Poneki autori se skoncentrišu na sposobnost lakog i brzog učenja i
sposobnost sticanja novih sposobnosti.
Ako se pokuša razvrstavanje različitih shvatanja inteligencije, onda
bi se moglo uočiti nekoliko aspekta definisanja inteligencije, koji
obuhvataju sledeće osobine ličnosti:
- moć brzine adaptacije na postojeće i novonastale uslove
- moć brzog i lakog učenja
- moć apstraktnog mišljenja
- moć brzine osetljivosti za zadati problem
- računske operacije i shvatanje matematičkog problema
- sposobnost korišćenja reči prilikom govora i pisanja, razumevanje ideja
- moć globalne sposobnosti osobe uključujući svrsihodnu primenu svih napred navedenih sposobnosti.
Procenjivanje inteligencijeU procenjivanju inteligencije kao složene psihičke funkcije uzimaju
se u obzir opšta sposobnost ličnosti (G-faktor ili generalni faktor) i
mnoge naročite sposobnosti (S-faktori ili specifični faktori).
Inteligencija se ne određuje samo na osnovu izrazite karakteristike
jedne određene sposobnosti, ako druge opšte sposobnosti nisu prisutne.
Tada se obično govori npr. o prosečnoj inteligenciji sa posebnom
nadarenošću za neku određenu sposobnost. U ovakvim slučajevima se
neretko sreće nešto niža inteligencija, nego što bi se možda čak
očekivalo. Ovakvo razmatranje podelom na glavni i na specifične faktore
koji određuju inteligentnost osobe nailazi na kritike autora koji se
zalažu za multifaktorijalnu teoriju inteligencije, koja u obzir uzima
sve relevantne sposbnosti.
Za procese inteligencije potrebno je funkcionisanje i drugih psihičkih funkcija, kao što su
svest,
opažanje,
mišljenje,
pamćenje, koje su neophodne za normalno odvijanje procesa inteligencije.
Po teoriji o nasleđu razmatra se genetska uslovljenost u razvoju
inteligencije. Pritom se navodi veliki značaj činilaca sredine koji
aktiviraju genetsko nasleđe i potom razvijaju inteligenciju do stepena
određenog u genetskom kodu jedinke. Do ovih shvatanja došlo se
dugogodišnjim proučavanjem razvoja inteligencije kod blizanaca koji su
živeli u različitim sredinama zajedno ili odvojeno.
Vreme u kojem se razvija inteligencija je predmet rasprave i
neslaganja među mnogim istraživačima. Dok jedni tvrde da se
inteligencija razvija do 15-16 godine, drugi smatraju da se procesi
razvoja privode kraju oko 24-25 godine života. Ima autora koji su
stanovišta da se inteligencija, a naročito kod pojedinih osoba, razvija
čak i posle 50. godine života.
Merenje inteligencijeMerenje inteligencije se vrši primenom testova
inteligencije prilagođenih za određeni uzrast i populaciju i spada u
domen rada psihologa. Rezultat testa je
Količnik inteligencije(IQ-Inteligentiae Quotient) koji se dobija deljenjem umne (mentalne)
starosti dobivene testom (u mesecima) i dobne ili kalendarske starosti
(u mesecima). Da bi se dobio praktičan broj, dobijeni rezultat se
pomnoži sa brojem 100.
IQ = Mentalna Starost(meseci) : Kalendarska Starost(meseci) x 100Ako je recimo testom postignuta mentalna starost od 54 meseci a dete
je staro 7 godina (ili 84 meseci), onda je njegov trenutni razvoj
inteligencije na nivou deteta od 4,5 godine (54 meseci podeljeno sa 12
meseci, to iznosi četiri i po godine). IQ bi iznosio 54 : 84 x 100 =
64,3. Imajući u vidu da se inteligencija još nalazi u fazi razvoja,
konačan rezultat će naravno izgledati drugačije.
U zavisnosti od vrijednosti IQ, visina inteligencije se može podeliti na nekoliko grupa:
- Veoma visoka inteligencija ili genijalci (IQ je viši od 120)
- Visoka ineteligencija (IQ je između 111-120)
- Prosečna inteligencija (IQ je između 90-110)
- Fiziološki tupi (IQ je između 70-89)
Prisustvo poremećaja inteligencije sa vrednostima IQ manjim od 70 od
rođenja, ili ako su ti poremećaji nastali tokom razvoja inteligencije,
onda se radi o
mentalnoj retardaciji (oligofrenija, duševna-mentalna zaostalost, slaboumnost), koja se dalje dijeli:
- Laka duševna zaostalost ili debilnost (IQ je između 50-69)
- Umerena duševna zaostalost ili lakša imbecilnost (IQ je između 35-49)
- Teška duševna zaostalost (IQ je između 20-34)
- Duboka duševna zaostalost ili idiotija (IQ je ispod 20)
Ako je oštećenje inteligencije nastalo kasnije kada je već inteligencija razvijena, onda se radi o
demencijama.
Kako se meri inteligencija? Prvi instrument
namenjen proučavanju kompleksnih mentalnih funkcija konstruisao je
1905. godine Binet, i to za potrebe izdvajanja dece koja usled zastoja
u mentalnom razvoju ne mogu da prate normalnu školsku nastavu. Prvih
deset godina posle objavljivanja, Binetov test i njemu slična sredstva
korišcena su prvenstveno za ispitivanje dece ili umno zaostalih. Binet
je standardizovao svoju skalu inteligencije samo do petnaeste godine
starosti. Prakticari su, medutim, uvideli da se testovi inteligencije
mogu upotrebljavati i za odrasle (najpre je to bila populacija kaznenih
zavoda i psihijatrijskih klinika). Tek 1917. godine, kada je američka
armija angažovala psihologe da bi joj pomogli pri klasifikaciji
regruta, došlo je do šire upotrebe testova inteligencije u ispitivanju
odraslih. Rat sa svojim potrebama za masovnim testiranjem doprineo je
konstrukciji novih testova inteligencije koji su se mogli zadavati
grupno ...