Izložba „Andrea Mantenja. Freske iz kapele Ovetari u Padovi. Ponovo
otkriveno blago“ biće postavljena od 23. oktobra do 20. novembra u
srpskoj prestonici, u prostorijama Italijanskog instituta za kulturu,
zahvaljujući inicijativi Ambasade Italije u Beogradu i Direkcije za
istorijska i umetnička dobra regije Veneto. Biće izloženo nekoliko
primeraka rekonstruisanih scena sa ostacima originalnih fragmenata.
Izložbu će otvoriti (19 časova) Nebojša Bradić i ambasador Italije u
Srbiji Armando Varikio.
„U Eremitskoj crkvi sam video Mantenjine freske, jednog od
najstarijih italijanskih majstora, koje su me ostavile bez daha. Kakav
crtež, kakva sigurna ruka!“ - piše Gete 1786. na putovanju po Italiji.
Freske u Kapeli, prvo veliko delo genijalnog umetnika izvedeno je
po narudžbini carice Ovetari koja je 1448. potpisala ugovor s
Mantenjom, Nikolom Pizolom, Đovanijem d’Alemanjom i Antoniom
Vivarinijem kako bi ispunila želju svog malo ranije preminulog supruga.
Muževljeva želja bila je da se crkva živopiše pričama iz života svetih
Jakova i Kristifora.
U izložbeni prostor stići će i dva velika panela koja se odnose na
scenu iz „Mučeništva svetog Jakova“, a koje je rekonstruisao Čezare
Brandi, kao i dva panela sa predstavom „Večnog oca koji blagosilja“,
pored ostalih, sa figurom Serafima i dekorativnim elementima, kao što
su knjige, venci i grozdovi. Ukupno, 13 panela, a neki od njih su
velikih dimenzija, divnih „glasova“ koji prizivaju remek-delo koje je
varvarstvo rata zauvek učinilo nemim.
Priča je poznata: slavna Kapela koju je živopisao Andrea Mantenja,
a sa njim i Antonio Vivarini, Đovani d’Alemanja, Bono da Ferara,
Ansuino da Forli i Nikolo Picolo, uništena je 11. marta 1944. Od
velikog remek-dela istorije umetnosti preostale su hiljade fragmenata
različitih dimenzija, često veoma sitnih. Onih, dimenzija većih od
kvadratnog centimetra bilo je 80.735. Četrdesetih godina prošlog veka,
Čezare Brandi je koristeći 1.800 fragmenata rekonstruisao scenu koja
predstavlja „Mučeništvo svetog Jakova“, dok je ostatak poslagan u
sanduke.
Godine 2001. započela je gotovo nemoguća misija: uz pomoć
inovativnih multimedijalnih instrumenata na Univerzitetu u Padovi,
„minijature“ su izvučene iz sanduka, klasifikovane, skenirane,
identifikovane, stavljene na prvobitno mesto i fiksirane na fotografske
panele koji su u promeru 1:1 prenosili izgubljene freske. Tako je
rekonstruisana najveća slagalica u istoriji umetnosti.