Manastir Morača je
jedan od najmonumentalnijih pravoslavnih srednjevekovnih spomenika na
teritoriji Republike Crne Gore. Podignut je na desnoj obali Morače, u
proširenom delu kanjona, na prirodnoj zaravni slikovitog pejzaža.
Koliko ja znam, ovo
je jedino lako dostupno mesto sa koga se vidi ova lepa slika - reka
Morača i manastir na ivici kanjona. Kad idete Jadranskom magistralom od
Podgorice ka manastiru, oko 900 m. pre manastira prelazite reku. Odmah
posle mosta je početak kamenitog puteljka na kome se možete zaustaviti.
Ako niste pripremni za taj manevar, može biti rizično zbog, po pravilu,
frekventnog saobraćaja.
Pored južnog
manastirskog zida je potok, sada u ozidanom koritu, koji se prelazi
mostićem da bi se u manastir ušlo. Voda potoka pada sa litice (vidi se
na slici) ali se vodopad od više desetina metara ne može lako videti iz
blizine manastira.
Morački hram je podigao 1252. godine Stefan, sin kralja Vukana a unuk
Nemanjin, što se spominje u natpisu na nadvratniku zapadnog portala. To
je bilo za vreme vladavine Uroša I.
Manastirski kompleks se
sastoji od saborne crkve Uspenja Bogorodice, (na slici iznad) male
crkve Svetoga Nikole i zgrada konaka. Porta manastira opasana je
visokim zidom sa dve kapije.
Saborna crkva je velika
jednobrodna građevina građena u stilu raških crkava, sa polukružnom
apsidom, bočnim pevnicama i kupolom i, za razliku od crkava građenih u
primorskom stilu, zidovi su joj omalterisani. Uz naos je sagrađena
prostrana priprata.
Glavni portal je urađen u romaničkom stilu.
Detalj sa freske glavnog portala.
Pored arhitekture, posebnu znamenitost manastira Morača predstavlja njegov živopis.
Od prvobitnog
slikarstva iz 13. veka sačuvan je samo manji deo u đakonikonu, gde se
monumentalnošću i snagom izraza izdvaja 11 kompozicija iz života
proroka Ilije.
Gavran hrani Proroka Iliju. Tudj fotos.
Snaga i monumentalnost tog slikarstva nadmašuje sve što je kod nas u 13. veku, pre Sopoćana naslikano u fresko-slikarstvu.
Jedinstvena slika - Isus sa plavim očima!
U priprati. Živopis je oslikan u obnovi manastira 1578, 70 godina posle spaljivanja.
Ostali deo živopisa stradao je u prvoj polovini 16. veka kada su manastir opustošili Turci i odneli olovni krov.
Krst nad ikonostasom rezan je i slikan od 1596. do 1607.
Iz kubeta visi veliko Bogorodičino kolo (luster) ispod koga su se
stranke u sporovima zaklinjale kada nije bilo drugog načina da se
utvrdi istina.
Amvon (kružni ornament na podu - mesto na kome sveštenici stoje) je jedna od znamenitosti.
Krasna vrata* su ukrašena slonovačom i sedefom.
Prema zabeleženom predanju je manastir spaljen 1505. i bio pust sve do
1565. ili 1570. godine kada je obnovljen, pod patronatom igumana Tome i
Vukića Vučetića. Ukrašavanje se nastavlja do kraja 16. veka i tokom 17.
veka.
U 16-17. veku u manastiru je bilo preko 100 monaha.
Morača je imala značajnu ulogu upravo u 17. veku, pogotovo kada je
patrijarh Jovan 1608. godine ovde organizovao sabor narodnih prvaka, a
u ovom manastiru je 1648. godine izabran patrijarh Gavrilo (Rajić) za
naslednika patrijarha Pajsija.
Manastir Morača je imao, pored velikog duhovnog, i veliki politički značaj za Srbe, naročito u 16. i 17. veku.
Iz Morače je inicirano više ustanaka za oslobođenje od Turaka (u Banatu, u Klisu, oko Peći i u Crnoj Gori).
Održano je i nekoliko značajnih sabora.
Poslednji turski napad na manastir se desio 11. juna 1877. godine, kada
je iguman Mitrofan Ban lično predvodio bataljon koji je odbranio
manastir.
Crkva Svetog Nikole
je starija od velike. Uobičajeno je bilo da se prvo izgradi mala crkva
koja služi za vreme izgradnje glavne crkve i manastira. Nalazi se tik
pored ograde blizu glavnog ulaza.
Crkva Sv. Nikole.
Lepota i očuvanost boja živopisa ove male crkve pleni i naznačava kako
su tek su morale biti lepe freske pre stradanja i mnogih vekova. Slikao
sam ih bez blica, sa onoliko svetla koliko ulazi kroz mala vrata da bih
dočarao utisak koji imate na licu mesta.
Freske u Crkvi Sv. Nikole, rađene 1639. su po ugledu na najbolje - iz
vremena kralja Milutina - i uz ne manju veštinu umetnika (po mom
nestručnom vidjenju).
Ova crkva nema izgled na koji smo navikli. Polukružna niša sa prozorčetom ima ulogu oltara.
Današnji izgled manastira potiče iz 1935. godine kada je učinjena znatna restauracija.
Manastirska riznica sagradjena je pre 6-7 godina.
Slikano sa puta - Jadranske magistrale.
Manastir Morača se nalazi na polovini puta Kolašin - Podgorica.