Macja kandža, poznata i kao
macji nokat, preporucuje se kao dodatak ishrani za jacanje imuniteta, kod pojave alergija, herpesa i astme izazvanih zagadenjem okoline, kao i kod opšte slabosti organizma i usporenog metabolizma.
Naizgled neugledna drvenasta loza, sa trnjem nalik na kandže, vešto se kaci za ogromna stabla tropskog drveca i kao puzavica vere u visine, ka svetlosti. Postoji preko 30 vrsta Uncaria, ali je Tomentosa willd D. C. najpoznatija i najdelotvornija. Macji nokat raste u kišnim šumama u odredenim delovima Južne Amerike, posebno u Peruu i Paragvaju. Biljka naraste do 30 metara, a odredeni delovi korena i kore drveta se koriste u medicini. Intenzivno pocinje da se koristi od '90-ih godina u Evropi i svetu za lecenje side i raka, zbog pozitivnog delovanja na imuni sistem i antioksidativnog dejstva na vezivanje slobodnih radikala. Još u spisima drevnih indijanskih plemena, starim više od 2.000 godina, nadene su recepture vezane za list, koren i koru ove biljke, koji su Inke koristile za pravljenje melema i tinktura i tako opstajali u surovim životnim uslovima. Pleme Ašaninka danas je koristi za cišcenje bubrega, zapaljenja urinarnog trakta, za reumatizam, bolove u kostima, zaceljenje dubokih rana, lecenje astme, artritisa i raka. Ovu biljku koriste u pojedinim plemenima za kontracepciju, njome isceljuju tumore, upale i cireve, dok domoroci iz Kolumbije lece gonoreju i dizenteriju, a pleme Kašibo je vekovima upotrebljava za cišcenje krvi i jacanje organizma. Austrijski naucnici su prvi poceli da ispituju macji nokat. Sedamdesetih godina prošlog veka oni su prvi objasnili lekovitost alkaloida iz ove biljke, od kojih bar šest mogu da povecaju otpornost organizma i do 50 odsto. Macji nokat uspešno sanira upalne procese bilo kog porekla, deluje kao prirodni antibiotik i uspostavlja normalnu funkciju organizma posle bolesti. Ima veoma mocan i lekovit uticaj kod karcinoma (posebno pluca), tumora, cista, hemioterapije, virusnih, bakterijskih, gljivicnih oboljenja, stomacnih i crevnih oboljenja, bolesti kardiovaskularnog sistema, dijabetesa, ekcema, zapaljenja kože, reumatizma, artritisa, opšte iscrpljenosti organizma, detoksikacije organizma, a posebno kod pušaca.
Macji nokat najcešce koriste pacijenti sa povišenim krvnim pritiskom, šecerom u krvi, ginekološkim problemima (gljivice, bakterije, ciste...), reumom, tumorima dojke, sa upalama urinarnog trakta, tumorima pluca, pacijenti na hemio i radio terapiji, sa stomacnim i crevnim oboljenjima, artritisom, sterilitetom, kao i deca sa slabim imunitetom i kožnim oboljenjima. Macji nokat koriste u velikom broju i oni koji svoj organizam štite od uticaja spoljnih faktora, odnosno kao preventivu. Svetska zdravstvena organizacija, na kongresu u Ženevi 1994. godine, zvanicno je uvrstila macji nokat u red najlekovitijeg medicinskog bilja.
Bolesti čovjeka i kućnih ljubimaca 
Zoonoze
su bolesti koje su zajedničke životinjama i ljudima, tj. prenose se sa
životinja na ljude, a nisu rijetki ni slučajevi da se prenesu sa ljudi
na životinje. Zoonoze su bolesti koje izazivaju paraziti u našem
organizmu i to oni paraziti koji se mogu dobiti od životinja. Ove
bolesti zauzimaju posebno mjesto u veterinarskoj i humanoj medicini.
Poslednjih
dvadesetak godina došlo je do porasta ovih oboljenja u svijetu i kod
nas. To je posljedica smanjenja životnog prostora ljudi i životinja, a
i sve lošija ishrana (smanjen unos minerala i vitamina, jednolična
ishrana bogata zasićenim mastima, škrobom, raznim aditivima i
konzervansima, te sve veća upotreba antibiotika i steroida) pogoduje
razvoju ovih bolesti. Stres, ubrzan tempo života i brza hrana, dobra su
podloga za uspješan razvoj parazita. Isto tako, sve češće držanje
kućnih ljubimaca i sve češći naš kontakt sa njima povećava mogućnost da
u svoj organizam unesemo nekog parazita.
A šta
su to paraziti?! Riječ "parazit" je grčkog porijekla i znači: onaj koji
jede sa tuđeg stola. Paraziti kradu naše nutrijente, iscrpljuju naš
organizam i stvaraju pogodno tlo za nastanak bolesti. Paraziti u naš
organizam ulaze na različite načine. Najčešće je to putem vode i hrane,
ali moramo biti svjesni činjenice da su prisutni i u našem životnom
prostoru, naročito ako imamo kućne ljubimce.
Značajan
dio svog životnog ciklusa paraziti provedu u domaćinu, koriste
domaćina, smanjuju njegove odbrambene i radne sposobnosti uzrokujući
tzv. nespecifične simptome, kao što su stalni umor, glavobolje
nepoznatog uzroka, nesanica, problemi sa probavom, mučnine, povraćanje,
zatvor, proljev, apatija, depresija, poremećaji rada pankreasa,
poremećaj rada jetre, maligna oboljenja i mnoge druge bolesti za koje
često nismo svjesni da su uzrokovani parazitima. Paraziti u većini
slučajeva ne "ubijaju" svog domaćina, jer on je njima prijeko potreban
za život. Oni rijetko mogu da prežive duže izvan organizma domaćina,
ali pored toga što domaćinu oduzimaju njegove hranjive tvari i
činjenicom da se hrane domaćinovim tkivom i tkivnim tečnostima, oni
svoje štetne produkte metabolizma izlučuju u domaćinov organizam i tako
izazivaju još veće posljedice po samog domaćina.
Da se
vratimo malo na same parazite. Oni su kompleksna stvorenja koja, s
obzirom na veličinu, dijelimo na jednoćelijske i višećelijske. Čak ima
i manjih od ćelije kao što su virusi i prioni , a ima i većih, npr.
gliste i trakavice. Ovdje se još ubrajaju i razne gljivice, bakterije,
rikecije i mikoplazme.
Ali, ne mogu reći da su za to
krivi kućni ljubimci. Oni su ti koji nam čine život ljepšim, koji nam
daju svoju bezgraničnu ljubav i prijateljstvo. Samo je bitan pravilan
način držanja, pravilna higijena i njega životinje, te redovan
veterinarski pregled. Međutim, sve to nije dovoljno da bi se zaštitili
od ulaska parazita u naš organizam. Ipak, redovnom prevencijom možemo
se zaštititi.
VIRAGO i IMMUNAID ( biljka MAČIJA KANDŽA). Ovi
proizvodi doprinose jačanju imunog sistema s jedne strane, a sa druge
strane djeluju antibakterijski i antiviralno.
Ono što je
pozitivno i dobro kod ovih preparata je što ne oštećuju našu korisnu
crijevnu floru i ne oštećuju jetru, za razliku od klasičnih lijekova,
koji nam ponekad donesu drugi problem.
Ove izuzetne
preparate bi trebalo uzimati preventivno minimum jednom, a još bolje
dva puta godišnje, i to na proljeće i na jesen da očistimo svoj
organizam. Često nismo svjesni da nosimo u sebi slijepe putnike. Zato
bi svi, a pogotovu oni koji su često u kontaktu sa kućnim ljubimcima,
trebali da se zaštite prije nastanka simptoma bolesti.
Uvijek je bolje na vrijeme djelovati.
Zaštitimo sebe i svoju porodicu i uživajmo sa svojim kućnim ljubimcem.
Dr. Vet. Med. Azra Ličina
Izvor:(Herbateka) 
Calendar
