Zivot je tako prolazan. Danas si tu,a sutra te vec nema. Ja sanjam
ljubav,iskrenu i trajnu. A sto dobijem? Laznu ljubav za koju sam ja mislila da nesto znaci,da je stvarna i na putu da postane velika. Njegova izdaja me proganja,ne da mi mira. Neprestano mislim o poljupcima, dodirima, njeznostima. Zar je moguce da je sve bilo lazno i neiskreno? Ili me je bar na trenutak,makar malo ipak volio. Lakse mi je preboliti bol kad mislim da sam mu ipak nesto znacila.Taman kad prestanem misliti o njemu,on mi se javi. I onda sve ispocetka,ne mogu ga izbaciti iz misli. Svaki dan mi moze biti zadnji. A kako sam prozivjela svoj zivot? Cijeli sam zivot voljela,a nisam bila voljena. Usla sam u vezu s njim bez ocekivanja,bez zaljubljenosti,a on me je potpuno osvojio svojim njeznostima i onda bezosjecajno ostavio. Ostala su samo gorka sjecanja na laznu ljubav i srecu. Ali ne mogu poreci da sam bila sretna uz njega,budeci se pored njega. Zivot je prolazan,ali nadam se da cu jednog dana naci srecu i da ce ova bol prestati i usamljenost proci....
Calendar
